Kratka povijest CS-a u Hrvatskoj
Ili

Ispovijed jednog ovisnika

Uvod

Ova, pomalo tužna, priča govori o tome kako sam se susreo sa CS-om, kako sam ga zavolio, počeo igrati on-line, te o svim tegobama i problemima sa kojima se sreću oni koji započinju nešto novo. Govori o tome kako smo osnovali klan, moljakali za barem jedan .hr server, neopisivom zadovoljstvu kada smo ga dobili, o osnivanju drugih klanova, borbama na Clanbaseu. Govori o kratkoj povijesti CS-a u Hrvatskoj.

Kako sam počeo
Kako sam ja počeo? Zapravo je to bilo posve slučajno. Sa svojom ekipom znali bismo se okupljati u male LAN-ove i igrati Half Life Deathmatch. Drugi su pržili UT, Q2, Q3a, mi smo se držali HL-a. Negdje početkom ljeta jedan od te ekipe nabavio si je satelitski internet, i zatim je kod njega počeo masivni download. U jednoj pripremi za LAN party (nove mape, modovi), primijetio je veliku količinu downloada jednog moda pod imenom Counter – Strike. Budući da mu download nije bio problem, skinuo ga je. Bila je to beta 6.5. Povijest je počela. Na tom LAN-u igrao se gotovo samo CS, HLDM se igrao jako malo, CS je bio zanimljiviji. Ne treba ni govoriti da se odonda na LAN-ovim igra isključivo CS, bez iznimke. Jedini “veliki” problem bilo je nemogućnost organiziranja LAN-ova svaki 2-3 dan. Još se nije počelo razmišljati o igranju na internetu. Bili smo mladi i ludi. Jedina stvar koja me začudila bila je da se o CS-u nigdje nije govorilo. Bio je spomenut samo jednom (koliko znam) u PC Playu u temi broja “Igrajte se besplatno”, i tu je dobio tek jedan odlomak. A CS bio je već u to vrijeme igraniji od UT-a i Quake serijala. Časopisima su i dalje puna usta bila UT-a, q3a i njihovih enginea, a nitko nije spomenuo igrivost. I zarazu koja se jako brzo širila svijetom. Žalosno je da sam prvi tekst posvećen samo CS-u morao napisati ja. Negdje na jesen 2000. godine pojavio se gamenet (danas gamer), koji je nudio mogućnost svakome da napiše recenziju. Tu sam priliku i iskoristio, te napisao najavu za željno očekivanu verziju 1.0. Prvu, punu, pravu, ne-beta verziju CS-a. Negdje u to vrijeme počeo sam, sramežljivo, i igranje CS-a na internetu, a započinjao sam i rasprave ne news-ima o CS-u. Najavu koju sam napisao za gamer ipak je imao jednu dobru posljedicu – ljudi su se zainteresirali, a imao sam i prilike upoznati se neki drugim HL frikovima. Jedan od prvih bio je foksi, danas poznat kao Pavisha. On je u to vrijeme igrao HLDM, pa smo imali zajedničkih tema. U studenom 2000. se, konačno, pojavo CS s verzijom 1.0. Nije donio nikakve velike novosti, ali konačno je izišao iz beta faze. Uskoro se vani, u trgovinama, pojavila i retail verzija CS-a, koja je bila prilično jeftina.

Stvaranje scene
S pravom sam očekivao boom CS-a, jer sam pretpostavio da će i Algoritam učiniti isto. Oh, kako sam samo bio u krivu. ;(. S pojavom 1.0 verzije, rodila se ideja da se konačno osnuje i jedan HL, CS klan, s namjerom da se popularizira HL, i da, konačno, dobijemo i svoj, hrvatski, HL server. Tako je 26.11. 2000. nastao prvi hrvatski HL/CS antiklan svizac. Osnivači smo bili Pavisha i ja, a slavu, bogatstvo i žene koje idu uz titulu vođe klana prepustio sam njemu. Klan se ubrzo počeo popunjavati, preko newsa došli smo do Optimista, već tada iskusnog i dobrog CS igrača, koji je već bio u jednom klanu. Klan je osnovan kao HL/CS klan. Trebam li spomenuti da se HLDM nikada nije igrao klanski (bili su tu i tamo neki pojedinci koji su ga znali baciti tu i tamo). Sada kada smo imali klan, bilo je i krajnje vrijeme da dobijemo i .hr server na kojem bi mogli igrati sa pingom manjim od 200. Krenula je serija mailova na sve moguće adrese. Krenuli smo od ISP-ova (Hinet, Iskon, GlobalNet), a odgovori koji su se vraćali (tj. ako se odgovor uopće vratio) bili su gotovo isti “Da, imamo u planu podići i jedan HL/CS server”. Neki taj svoj plan još uvijek (nakon skoro godinu dana) još nisu ostvarili. Nije nam preostalo ništa drugo do igranja na stranim, prvenstveno njemačkim, serverima, imam ping preko 200, sa popriličnim količinama laga. Kao mladi i neiskusni klan, učili smo se osnove klanskog igranja i uvijek smo pokušavali biti u istoj ekipi. I nije bilo toliko loše. A zatim je postalo još bolje. Tajnim kanalima saznali smo za Globalnetov CS server, koje je, naravno, digao Dr.J iz ExP-a. Nije trebalo dugo čekati, odmah isti dan kad smo čuli za njega, bili smo gore. Međutim, velika radost pojavom prvog .hr CS servera ubrzo je splasnula. Server je bio neigriv, sa previše laga, i pingom koji je bio i dvostruko veći od onog na njemačkim serverima gdje smo znali igrati. Adresa admina nije radila, ili admin nije čitao mail sa nje, tako da se stvar u slijedećih nekoliko dana nije promijenila. Tj. da budem potpuno precizan nije se promijenila na tom serveru, ali se promijenila gledajući .hr scenu. Tri dana nakon otkrivanja GlobalNetovog servera (točnije 29.01. 2001.) dobili smo drugi CS server – Iskonov! Na njemu je igranje već bilo pravo zadovoljstvo. Ping nam je bio ispod 200, server je gotovo svaku noć bio pun, što sa članovima iz klana svizac, što Nijemcima. Život je već postajao ljepši. U veljači je Pc Play, konačno objavio i recenziju CS-a, iz pera našeg klanskog člana st1va. To je bio prvi korak u totalnom preuzimanju Pc Playa, i njegovom prebacivanju na Counter-Strike. Na Iskonovom server bilo je sve više i više domaćih igrača. To, zapravo, i nije bilo čudno, budući da je CS već neko vrijeme postao “THE GAME”, tj. hit igra koja se najčešće vrti u igraonicama. Zašto takva situacija nije bila i na Internetu. Moje je mišljenje da su to 2 ključna razloga.
Prvi – Alogoritam nije ponudio jeftinu retail verziju Counter Strikea, koja se u to vrijeme mogla nabaviti u Njemačkoj za oko 30 DM, tj. nešto oko 120 Kn, nego je nudio (i još uvijek nudi) “skupi” paket “Half-Life Generations” u kojem se, među ostalim modovima, nalazi i Counter Strike retail, a čija cijena je dvostruko veća od CS retail verzije.
Drugi – Mentalitet koji nas okružuje. Danas je gotovo sramota imati orginal, jer se kod pirata to sve može nabaviti za 20 Kn. Lakše se potroši 200 Kn za internet i skidanje kojekakvog “edukativnog” materijala, nego za samo jednu igru. Hrvatska UT scena imala je sreću (ili nije) da za igranje na internetu nije potreban orginal, tako da je svatko tko je htio, mogao se igrati za svega 20 Kn. Sasvim sam siguran da ni svi UT klanovci nemaju orginale, jer im to više nije potrebno.

Očekivanje boljih vremena
No, mi smo svi vjerovali u bolje dane. Gledali smo kako rastu brojke on-line CS igrača na GameSpyu, i kako UT/Q2/Q3 zajedno imaju manje igrača nego CS.
Negdje u to vrijeme, u ožujku 2001, klan svizac je napravio svoje stranice, koje su s vremenom postale mjesto gdje se mogu pročitati najnovije vijesti sa CS scene. Na Iskonovom serveru počeli su se pojavljivati i neki poznatiji igrači drugih igara (UT/Q2/Q3), učili smo ih osnovama, guštali se ubijajući ih, ali smo, možda, malo u tome i pretjerali. Naime, svi su ostali vjerni “svojim” igrama. Na Iskonu se tih dana (naravno mislim na server) proširio glas da se osniva i drugi .hr CS klan. Nije sve ostalo na glasinama, uskoro su se na serveru pojavili nickovi sa [CRO] ispred imena. No, tada se pojavljuju prvi problemi. CS server na Iskonu “održavao” je jedan UT-ovac (kojem u cilju zaštite digniteta ne želim napisati ime), i nakon jednog updatea servera, na njega se nitko osim korisnika Iskona nije mogao spojiti. Svi pokušaji sa se dođe do dotičnog “admina” bili su uzaludni, jer se čovjek nakon dizanja CS servera, nikome nije javljao, a samo ja sam mu uputio jedno 7-8 mailova, čak sam mu slao poruke preko osoba koje ga znaju. Mail se slao i drugim ljudima u Iskonu da nešto učine, ali.. Ništa se nije promijenilo…. CS server je bio gore, na njega se nitko nije mogao spojiti i osim za nas, nekoliko pojedinaca, nikom drugom živom nije bilo stalo.
Ponovo su se crni oblaci nadvili nad nas. Ponovo smo postali beskućnici, i ponovo smo gubili sate samo da nađemo neki prazan server, gdje bi se nas 5-6 moglo spojiti. Jedina dobra vijest početkom travnja, bila je pojava 1.1 patcha koji je dobio brojne novosti, uključujući i smanjenje štete koju nanosi AWP pogotkom u nogu, tj. da budem precizan pogodak u nogu više nije bio smrtonosan kao do sada. Uskoro se pojavila i druga dobra vijest, jako dobra recenzija CS-a u Bugu, u kojem se pojavio i interview sa mnom. Nakon toga, počeli su mi se javljati ljudi iz cijele Hrvatske, gdje su pisali kako oni igraju CS stalno, ali isključivo u igraonicama. Bilo je najava za osnivanjem još pokojeg klana. Konačno je i odigran i prvi .hr Clan War (CW) između 2 postojeća klana [sVz] svizac i [CRO] tj, današnji IAF, a CW se održao na “posuđenom” CS serveru austrijskog klana. Tu se pokazalo koliko vrijedi igranje na internetu, jer je klan svizac bez ikakvih problema pobijedio protivnike. Nakon toga, članovi poraženog klana preplavili su forum klana svizac, gdje su neki od njih najprije počeli tražiti ponovni susret, da bi na kraju završilo uvredama i vrijeđanjem. No, sve je promijenio novi hrvatski CS server – VIP. Server je digao Boole, koji se počeo interesirati za CS, a ušao je i u klan CuS, koji je time postao UT/CS klan. Situacija je postala još ljepša kada je klan svizac, a i IAF dobio admin pass, te smo konačno mogli održavati CW-ove na tom serveru. Negdje u to vrijeme pojavio se još jedan klan “pijani Neprijatelj” pN, koji je bazu imao u Puli. Kao šećer na kraj, klan svizac učlanio se na austrijski ladder na Clanbaseu, jer su nam dosadila napucavanja na public serverima. Bit CS-a je taktika, dok se na public serverima samo može vidjeti head hunt, tj. hvatanje što boljeg rezultata.
Tek kada smo započeli igranje na ladderu, shvatili smo koliko smo zapravo loši kao klan. Malo tko od nas je imao ISDN, te smo imali veliki, taktike smo radili iz glave, a ne kopiranjem i razrađivanjem od boljih klanova, naivnošću prilikom izbora mapa i protivnika, a i sam naš skill nije se pokazao dovoljno dobrim. Uglavnom, ti nam je bila dobra škola. U to vrijeme, zbog povećanog broj hrvatskih CS igrača, pojavljuje se ideja o izradi “Središnjih CS stranica”.
Početkom sljedećeg, lipnja mjeseca, na ClanBaseu se otvorio i slovenski ladder. Što zbog nekoliko poraza od austrijanaca, što zbog dobrosusjedskih odnosa, lakšeg sporazumijevanja, te razumijevanja psovki odmah smo se uključili na njihov ladder. Na njemu smo naišli na sebi ravne protivnike, a u prilog tome govori da još nismo doživjeli poraz na njihovom ladderu. Najveći poraz koji sam ja doživio, je kada mi se pokvario modem, i kada samo skoro 3 tjedna bio bez CS-a. Ovo su bili prvi znaci da sam zaista ovisnik. Negdje u to vrijeme pojavio se i ExP-ov CS server na GlobalNetu, a tada sam po prvi puta čuo i za taj klan (ne treba ni spominjati tko ga je digao). On nikada nisu igrali na .hr serverima, nego su zauzeli jedan Nizozemski, gdje su bili među najboljima. I danas mnogo .hr igrača ne igra na domaćim serverima, i ja dan danas znam naići na nekog hrvatskog igrača koji nema pojma da kod nas uopće postoji CS scena. Krajem ljeta, točnije u mjesecu kolovozu, konačno su svjetlo dana ugledale i “Središnje CS stranice – Hr centar”.

Situacija danas
CuS UT/CS klan se raspao, i više ne postoji, ali smo zato dobili još jedan jako novi klan HLM, koji još nije doživio svoj prvi mjesec. Imamo 4 CS servera u .hr od kojih je barem jedan svaku večer pun, a vikendom se znaju napuniti i 2 servera. Održan je i prvi CS LAN party na kojem je bilo 20-tak ljudi, a došla su čak i 2 manijaka iz Pule, sherif i Carlos. Postoji središnje mjesto svih CS-ovaca, na kojem se mogu pronaći akutualne informacije, download svih potrebnih pactheva, i forum na kojem se može popričati sa ostalim CS-ovcima. Na tom forumu već je palo nekoliko ideja, počevši od Hrvatske CS reprezentacije, pa sve do mini lige 2vs2, jer se veća liga ne može organizirati radi premalog broja klanova. Counter Strike je i nadalje najigranija igra u svim (ili gotovo svim) igraonicama, i svako malo se na serverima može pojaviti neka nova mlada nada. Počeli su i prijelazi iz igre u igru, a prvi takav je klan “mad weasels” koji su prešli sa Delta Forcea. Za prijelaz na CS postoji još nekoliko najava quake igrača, a gotovo u potpunosti je zauzet Pc Play, gdje će uskoro i Željka (koja radi prijelom stranica na Macu) kupiti PC samo da bi odigrala koju partiju CS-a. A i ne bi bila jedina žena jer već imamo dvije koje prilično aktivno igraju CS. Pojavio se i dugo očekivan i željen 1.3 patch CS-a, koji je donio brojne novosti. Jedna od prvih uočljivih je uvođenje voice tehnologije, te je upotreba pomoćnih programa poput Roger Wilca postala nepotrebna. Sada svi na serveru mogu pričati unutar tima, i moram priznati da je jako zanimljivo onim nickovima dodati i glas, pogotovo ako se nismo imali prilike upoznati (a nadam se da ću uskoro i to imati prilike). Druga nova tehnologija je multicast ili HLTV koja omogućuje praćenje mečeva velikom broju ljudi bez da to ometa igrače na serveru, ili da omogućuje špijuniranje sa strane (naime, “prijenos” nije u real time-u nego kasni).. Što će biti dalje? Hoće li CS postati najigranija igra i kod nas, ili će i dalje taj primat imati UT? Hoće li Algoritam shvatiti da im je bolje nuditi CS retail verziju za 150 Kn, nego onaj paket za 250 KN, jer ljudi taj paket ne kupuju radi Opposing Forcea, nego prvenstveno i gotovo isključivo radi CS-a. Hoće li se naći odgovorne osobe koje bi našle neku korist za sebe i mogućnost profita uključivanjem i pomaganjem CS scene i igrača? Ne znam. Nakon svih ovih događanja u posljednjih godinu dana, nisam optimist. Ali jedino što se, sa sigurnošću može reći je :”Vrijeme će donijeti svoje”.
/Marijo Mihelčić aka sh00le, CS ovisnik

Napisano: 2001.

1 KOMENTAR

  1. Vrlo zanimljivo opisano iako sam ja vec godinama na unrealtournament99 pod nikom fast_flies iako nisam u nijednom klanu ali volim ovu igru i jako sam ovisan o letenju na raketama. Poz.

Komentiraj

Molimo unesite vaš komentar!
Molimo unesite vaše ime